jaružalo, brod ili plovilo bez vlastita pogona, s uređajem za iskopavanje i usisavanje materijala s morskoga dna (mulja, pijeska, šljunka). Služi za održavanje plovnih putova, kanala, luka, pristaništa, obale i sl., a kadšto i za polaganje cjevovoda. Otpadni materijal skupljen jaružanjem može se uporabiti za nasipavanje i sanaciju obala, gradnju umjetnih otoka i sl. Jaružanjem se sakupljaju neke vrste školjaka i rakova. Razlikuju se riječna (→ plovila unutarnje plovidbe) i morska jaružala, a prema opremi i načinu rada, jaružalo vjedričar, grtalica, usisavač te žličar.

U Brodogradilištu Split (→ Brodosplit) za sovjetski Sudoimport 1980–88. izgrađeno je osam plovećih usisnih jaružala duljine 80,02 m.







U brodogradilištu → Uljanik za luksemburškoga naručitelja 2010. izgrađeno je jaružalo Ibn Battuta, duljine 138,5 m, dubine kopanja 35 m. Kao prvo jaružalo u svijetu s kapacitetom većim od 205 000 m³ na dan, sudjelovalo je u jaružanju Sueskoga kanala. Za istoga su vlasnika 2010‒11. izgrađena još tri jednaka usisna jaružala (Zheng He, Fernão de Magalhães, Niccolò Machiavelli), a 2012‒13. dva (Pedro Álvares Cabral, Bartolomeu Dias) duljine 147,6 m, s mogućnošću usisavanja materijala s dubine 42‒50 m. Godine 2015. za ciparskog je vlasnika izgrađeno jaružalo Hellios, duljine 152 m; 2017. dovršavalo se jaružalo snage 41 000 kW, najsnažnije u svijetu.